21. 9. sam sa curom otisao do famozne uspinjace i zeljeznice: Reisseckbahna!
Rano ustajanje i 320 kilometara voznje... Tamo sam isao preko Podkorenskog sedla - dulje je, ali volim voziti preko Podkorena. Lijepa je cesta od Jesenica do prijevoja, a lijepo je i spustanje u Austriju, prema Villachu. U Spittalu smo nakratko stali, pogledali Porcijin dvorac, i nastavili prema Kolbnitzu.
Na donjoj stanici uspinjace (719 mnm) smo kupili karte, i do odlaska u planinu otisli pogledati kolodvor na Tauernskoj zeljeznici. Nazalost, prometa nije bilo nikakvog.
Pogled prema istoku - Villachu.
I pogled prema zapadu - Salzburgu.
Stanicna zgrada.
Vracamo se do stanice uspinjace.
Na kucici u kojoj je blagajna i mali informacijski centar su izlozeni uzorci celicne uzadi koja vuce uspinjacu; sa TUV certifikatu!
Teretna kola uspinjace. Na planini su naime akumulacijska jezera i brane, pa treba transportirati i teret! Citav sustav uspinjaca i zeljeznica je i izgradjen radi gradnje akumulacijskog sustava, a nakon gradnje je planinarima i turistima omoguceno da se voze ovim zanimljivim zeljeznickim sustavom! Prva sekcija uspinjace za promet je otvorena u ozujku 1950.
Pogled prema planini - na samom pocetku je mali tunel ispod pruge Tauernske zeljeznice. Na kolosijeku desno stoje teretna kola.
Panoramski krov kola uspinjace.
Upravljacnica.
Penjemo se do prve stanice Schütter - ovdje je kraj prve sekcije uspinjace, i presjedanje u kola druge sekcije. Nalazimo se na visini od 1286 metara. Lijevo se vidi strojarnica za prvu sekciju uspinjace! Druga sekcija je u prometu od lipnja 1953.
Pogled prema dolini. Desni kolosijek je prva sekcija uspinjace, a lijevi obilaznica kojom teretna kola prelaze s jedne sekcije na drugu. Na planini prekoputa se lijepo vidi trasa uspinjace juzno od Kolbnitza - Kreuzeck Bahna!
Penjemo se po drugoj sekciji - jos ima dosta raslinja...
... i dolazimo do stanice Trog. Ovdje pocinje 3. sekcija uspinjace. Visina je 1769 metara! Treca sekcija uspinjace otvorena je u ozujku 1954.
Penjemo se dalje 3. sekcijom - prilicno smo visoko, i vegetacije vise nema.
Dolazimo do krajnje stanice uspinjace - Schoberboden; visina je 2237 metara. Lijevo na fotografiji se vidi spomenik poginulima na gradnji brana i akumulacija u planini. Desno je strojarnica uspinjace.
Nekoliko metara desno je stanica brdske zeljeznice.
Vlak je zanimljiv - lokomotiva se nalazi u sredini, a naprijed i otraga je po jednan putnicki vagon s upravljacnicom. Strojovodje ocito nisu najbolje sindikalno organizirani - u lokomotoivi naime nema nikoga! :kul
Pogled prema dolini - opet se vidi trasa Kreuzeck Bahna; i desno Muehldorf i Moellbruecke.
Vozimo se vlakom - kolosijek je 600 mm; duzina pruge 3.3 km; a uspona gotovo nema! Visinska razlika pocetka i kraja pruge iznosi samo 8 metara!
Priblizavamo se vise od 2 kilometra dugom tunelu.
I naposlijetku - stizemo do krajnje stanice Hotel Reisseck; visina iznosi 2245 metara!
Lokomotiva u sredini kompozicije. Koliko mi je poznato, to je jedna od 5 proizvedenih Jenbacherova lokomotiva JW DH40.
Vlak se vraca prema Schoberbodenu.
Penjemo se prema brani - zrak je fantastican, planinarske staze lijepo uredjene, i ima puno koza
Pogled prema hotelu - lijepo se vidi trasa pruge! Brana je iza nas.
Brana, ispod nje Reisseck-huette (2300 mnm) i vrh Hochkeld (2558 mnm).
Reisseck-huette
Penjemo se dalje - pogled je fantastican! U daljini se vidi vlak koji dolazi prema hotelu!
Penjemo se na branu - pogled prema jezeru!
I na drugu stranu - pogled prema dolini!
Silazimo sa brane, i nalazimo kolosijek! Rijec je zapravo o nekoj vrsti izvlacnjaka; ali o tome malo kasnije!
Pogled sa kolosijeka prema hotelu.
Kolosijecna situacija oko hotela
Lijeva pruga je javna pruga od 3. sekcije uspinjace do hotela. Desno od nje je stanicni kolosijek, a jos desno spojna pruga koja spaja javnu prugu sa privatnom uspinjacom. Sasvim desno se vidi privatna uspinjaca. Njome se koristi Österreichische Draukraftwerke - firma u cijem su vlasnistu hidroelektrane Reisseck-Kreuzeck. Izvlacni kolosijek sa jedne od ranijih fotografija se nalazi na gornjem kraju ove uspinjace; a njegov nastavak je pruga u dugom tunelu (mislim vise od 4 km) kojom se opskrbljuju materijalom brane akumulacija Hochalmsee, Hoehersee i Grossmuelldorfsee.
Prema dolini...
... i prema brani velikog jezera. Krajnje lijevo (kod zelenog krova) je ulaz privatne pruge u dugi tunel!
Nesto vise se nalazi i malo jezero sa branom. Nadmorska visina brane je 2379 metara.
Uz Reisseck, na ovom se podrucju nalazi jos nekoliko zanimljivih akumulacijskih jezera; a detaljnije o samoj elektrani na:
http://www.verbund.at/cps/rde/xbcr/internet/Prospekt_Kaernten_SKW_dt.pdf
Nakon duge setnje silazimo prema hotelu... Pijemo ne-bas-dobru kavu; i na stanici cekamo vlak za Schoberboden.
Vlak stize.
Nakon 40 minuta smo u dolini - u Kolbnitzu. Nalazimo restoran; a kroz njegov se prozor vidi sustav uspinjaca!
Nakon fine vecere sjedamo u auto i odlazim u Zagreb. Ovaj puta idemo kroz Karavanke - preko Podkorena nemam volje voziti... Musklfiber od hodanja me muci iducih nekoliko dana
pozdrav
toma